Don Boscovo pismo mladima PSM 2013

Posted on Feb 2, 2013 in Vijesti iz salezijanske obitelji

Don Boscovo pismo mladima PSM 2013

IDITE I SVJEDOČITE RADOST VJERE

Naučite biti sretni postajući Kristovi učenici i misionari mladih

Predragi mladi,

Ovim pismom bih se htio približiti svima i svakome od vas. Htio bih vam priopćiti veliku ljubav koju za vas gajim i reći vam trajni san što ga čuvam u srcu: da budete potpuno sretni, noseći u sebi svu puninu čovječnosti Gospodina Isusa i izražavajući u svome životu potpunu privrženost i svjedočenje vrijednostima evanđelja. Pišem vam u vrijeme u kojem se mnogo govori o novoj evangelizaciji. U mnogim našim zemljama čini se da je Bog postao nepoznat, osoba bez koje se može. Upravo zato, danas odzvanja jače Isusov nalog: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode… I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28, 19.20). Poslanje što nam ga Isus pokazuje, prostor je pun izazova, ali je također plodan velikim prigodama. One su providonosni spoj žurnog poziva Benedikta XVI. Sveopćoj crkvi da intenzivno živi ovu godinu vjere, i puta što ga je naša Salezijanska obitelj započela prema dvjestotoj obljetnici moga rođenja

Dopustite mi da vam kažem da su i onda bila teška vremena. Valdocco bijaše prava misijska zemlja… Ali uza sve to živa prisutnost Isusa i Marije u naporima odgojnog služenja ispunjavala je radošću moje srce. Iz ove misijske zemlje, kao što svi vi dobro znadete, krenuli su mnogi mladi misionari evangelizirati daleke narode i zemlje. Mladi odrasli u oratoriju, koji su ispisali sjajne stranice povijesti, darujući velikodušno svoje živote za odgoj, ljudsku promidžbu i evangelizaciju mnogih naraštaja mladih. Ova povijest vjernosti i velikodušnosti, dragi mladi, nastavlja se danas sa svima vama i izazov je za sve vas. U toj knjizi nedostaju stranice što ih možete samo vi ispisati. Ovo je vaš trenutak!

Isusovo naučavanje odjekuje još i danas istom snagom: “Radite, ali ne za hranu propadljivu, već za hranu koja ostaje za život vječni.” (Iv 6,27). Pitanje koje mu postavljaju slušatelji, isto je pitanje koje odzvanja danas u nama: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?” Znamo Isusov odgovor: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao” (Iv 6,29). Božje djelo u vama je ono da budete učenici koji s ljubavlju primaju riječ Božju, i u njoj susreću Isusa Krista. Biti apostoli koji je radosno prenose, poslanje je svakoga kršćanina. Vjera doista raste u trenutku kad postanemo spremni predati je drugima. Evangelizacija je vaše zvanje, dragi mladi!

Evangelizirati znači staviti u tijesto kvasac sposoban mijenjati pamet i srce ljudi, a preko njih, društvene strukture, tako da one budu više u skladu s Božjim naumom. Nije riječ o nekom intimističkom djelovanju; evangelizirati znači pokrenuti pravu društvenu revoluciju, najdublju i jedino djelotvornu. Za evangelizaciju je potrebno imati razlog: biti “zaljubljen” u Boga, imati iskustvo njegova prijateljstva i njegove prisutnosti. U tom procesu pozornost se mora usredotočiti ponajprije na naše srce. Upravo tamo gdje se oblikuju misli i odluke: srce mora biti slobodno od zagađenja. To traži transparentnost, sposobnost vratiti se u same sebe i otkriti pred Gospodinom, najdublje motivacije svoga ponašanja. Istina djelovanja zahtijeva čistoću motivacija.

Želja za komuniciranjem Radosne vijesti rađa se iz preobilja srca osobe koju je zahvatio Isus: osobe koja je potpuno obuzeta jedino Božjom ljubavlju. Riječ je o jedinstvenoj ljubavi jer je središnja, jedinstvena jer ima prednost pred svim drugim osjećajima srca. Čisto srce je istinskitražitelj i svjedok Božji. Onaj koji iznad svega, svim svojim bićem, traži kraljevstvo Božje i njegovu pravednost. Sjećajući se svoga života moram vam reći da sam već od svoje mladosti tražio od Gospodina samo jednu stvar: “Daj mi duše! Daj mi raditi za Tebe, za spasenje mladih”.

Prije, dakle, nego evanđelje obuzme vaš duh i postane uzrok vašeg nastojanja, mora biti prihvaćeno u vašem životu i postati izvor vaših radosti. Isus ne povjerava svoje evanđelje onomu koji mu nije predao vlastiti život. Samo istinski učenici mogu biti vjerodostojni apostoli. Svijet mladih, to vi dobro znadete, zahtjevna je misijska zemlja. Izađite, dakle, iz svoje sićušne, uske i zagušljive ljuske. Uđite u široki Božji svijet. On vam širom otvara vrata velikog poslanja, kako biste mogli izaći iz vas samih i naći velike prostore, široka prostranstva prema novim obzorima, za koje vas je Bog zamislio i stvorio. Ova obzorja nisu nužno daleko od vas. Bog vas zove da svoju vjeru ponajprije zaživite i utjelovite u svagdašnjicu, u onaj svakodnevni život koji, ako nije okrijepljen svjetlom uskrsnuća, može smrviti ljudsko srce.

Mnogi mladi, to vi veoma dobro znate, ne “stanuju u vlastitom srcu”, žive “rastreseno”. Privlači ih tisuću stvari; idu tisućama putova i, nažalost, zlostavlja ih i podjarmljuje tisuće gospodara. Stanuju “drugdje”, posvuda, ali ne u srcu, a posljedica toga je da se ne mogu susresti s Bogom a to se događa upravo u srcu, u tom tako dragocjenom, osobnom i skrovitom mjestu. U srcu svake osobe, zaista, postoji rana, velika bol koja traži saslušanje, razumijevanje, iscjeljenje. Zao to Isus i danas treba učenike, sposobne slušati srca ljudi, osobito mladih. Učenike koji u radostima i strahovima ljudi, mogu prepoznati volju, makar ne uvijek izričito izraženu, da mu se približe i susretnu ga. Samo učenik koji ima dubok odnos s Gospodinom Isusom, može među onima koji traže Boga, prepoznati tko uistinu želi dijeliti svoje iskustvo Boga.

Učenik koji slijedi Isusa pozvan je olakšati susret s njim onima koji ga žele vidjeti, upoznati, ljubiti. Ovo je poslanje osjetljivo i divno, i ako to ne činite vi, dragi mladi, tko će predstaviti Isusu snove i potrebe vaših vršnjaka, vaših prijatelja? Tko će njima pomoći vidjeti Isusa? Na vama je da pokažete prijateljima Isusa kao svijetlo koje obasjava smisao njihova traženja, kao put koji vodi Očevu srcu, kao istinu koja grije srce da se život živi s oduševljenjem. Vi ste oganj novih Duhova, koji gori i zahvaća tolike vaše prijatelje. Zajedno se možete boriti za slobodu ondje gdje je nema, za mir gdje je ugrožen, za pravednost gdje je pogažena, za solidarnost gdje je potrebnija. Vi možete biti kritička svijest društva u kojem živite. Ustanite dakle, izađite iz dvorane posljednje večere i idite, jer vas svijet treba.

Ali uvijek imajte na umu da je samo Krist sposoban ozdravljati i izliječiti duboke rane i patnje mladih srdaca. Dakle, da bi ovaj susret bio plodan, mora se prihvatit poseban put: nužno je od divljenja doći do spoznaje, od spoznaje do prisnosti, od prisnosti do zaljubljenosti, od zaljubljenosti do nasljedovanja i življenja.

Početni susret se napokon pretvara u istinski susret, kad se Isus otkrije (“dadne vidjeti” i njegova riječ razotkrije čovjekovo srce, oslobađajući ga od krivog poimanja Boga, od neispravnog gledanja samog sebe, drugih ljudi i događaja. To se dogodilo dvojici učenika Emausa (Lk 24, 13-35). Išli su tužna lica i razočarana srca jer su živjeli zajedno s Isusom i suživot je budio u njima bolje nade. Međutim njegova smrt na križu pokopala je sva njihova očekivanja i njihovu vjeru. Isus im se pridružuje i postaje prijatelj na putu dijeleći s njima žalost i tugu a, u isto vrijeme, otkrivajući smisao onoga što se dogodilo, tumačeći im Pisma. Svoj korak usklađuje s njihovim strpljivim i mukotrpnim traganjem, otvara postupno oči njihove pameti i srca razumijevanju njegova otajstva, povijesti i svijeta. Njihovo traženje je iskreno, ali njihove oči za promatranje Uskrsloga otvoriše se tek onda kad je ponovio čin koji ga najbolje razotkriva: “lomljenje kruha”. To otkriće je plod njihova traženja, ali bilo bi nemoguće bez Isusova tumačenja Pisma i davanja znaka. To je ponajprije dar: oni ga “prepoznaše”, jer je Isus “dopustio da ga prepoznaju”. Prepoznavanje Isusa u gostu vrhunski je trenutak susreta, ali nije posljednji. Daljnji korak koji pokazuje plodnost osobnog susreta s Isusom je onaj koji nas od zajedništva vodi do poslanja, od osobnog iskustva – “gorjelo je srce u nama” – do svjedočenja – “vratiše se u Jeruzalem i nađoše okupljenu jedanaestoricu”. Učenici se vratiše na mjesto gdje se odvijao njihov obični život, ali s novim očima i s novim srcem.

Tako i vi, dragi moji mladi, ne možete živjeti svoju vjeru osamljeni. Naše spasenje je izvan nas samih; ne možemo ga naći u znanosti ili gospodarstvu ili u politici, već samo u Isusu Kristu, umrlom i uskrslom za nas. Vratite se, dakle s novim očima i s novim srcem u mjesto gdje je Isus danas prisutan i gdje stanuje: u Crkvi. Susretnite zajednicu vjernika, onih koji ispovijedaju Isusa kao svoga Gospodina, obitelj njegovih učenika koji s njim dijele život i poslanje. Dragi mladi, može se dogoditi da vas razočaraju mnoge stvari u ljudskom okruženju Crkve. Može se dogoditi da se osjetite neshvaćeni, da vas ne uzimaju ozbiljno. Istina je, Crkva nas ponekad razočara, ponekad nas uznemiruje, ali nas uvijek očarava, jer je stvarnost čije granice prolaze kroz nas, jer je zagrljaj majke nad nama, vidljivo mjesto našeg identiteta, mjesto susreta s Bogom Isusa Krista i s ljudima shvaćenim kao naša braća i sestre. Slušajte, zato riječi oca koji je trpio, ali uvijek ljubio Crkvu: Ne, dragi mladi, nemojte se odvajati od Crkve. Nijedna stvarnost nije tako bogata nadom, suosjećanjem, ljubavlju. Ona nikada ne stari: njezina je mladost vječna. Ona je nastavak, sjedište, stvarna prisutnost Krista, mjesto gdje on dijeli milost, istinu i život u Duhu. On vam lomi kruh riječi i nudi vam dragocjene darove sakramenata, napose pomirenje i euharistiju. Bez iskustva s njima, poznavanje Isusa je neprimjereno i nedovoljno. Oni su pravi Isusov spomen: onoga što je on učinio i još i danas čini za nas, onoga što znači za naš život. U pomirenju kušamo Božju dobrotu koja je izvor naše unutarnje slobode koja preobražava i usavršava naš život: otvaraju se oči novom stvaranju i vidimo ono što možemo postati po Božjem naumu i želji. To je sakrament naše budućnosti, više nego li prošlosti nas grješnika. U euharistiji što ju kršćanska zajednica dnevno slavi, pripravlja se dvostruki stol, gdje vjernik jača svoj život i hrani se jedinstvenim Gospodinom koji je Riječ i razlomljeno Tijelo. U Pismu i u euharistiji Crkva prepoznaje, prihvaća i prima tijelo Gospodinovo i ona se sama izgrađuje kao tijelo.

S ovim darovima što vam ih Crkva pruža kao milost, trebate sjediniti ustrajni stav razmatranja i molitve. Razmatranje koje postaje molitva, znači ostati otvoren svoj punini što ju Otac želi uliti u vaša srca, po svome Duhu Svetome. Za vas danas, evangelizatori i odgajatelji mladih trećeg tisućljeća, Riječ naviještena i podijeljena, razmatrana u molitvi, nužno je potrebna za rast u vjeri. Vjeri koja mora osluškivati krik siromaha, napuštenih, isključenih, i koja mora postati vidljiv izraz ljubavi, one koja čini vidljivim Boga i njegovu Ljubav.

Ta ljubav, koja se besplatno daruje, razlog je hitnosti evangelizacije. Samo iz velike ljubavi može izvirati velika gorljivost za spasenjem drugih i radost dijeliti puninu života utemeljenog u Isusu. Tko je susreo Gospodina ne može šutjeti: mora ga objaviti. Šutjeti značilo bi ubiti ga po drugi put. Idite, dakle, dragi mladi Kristovi učenici, i pokažite svijetu da vjera nosi sreću i pravu, potpunu i trajnu radost.

U dvjestotoj obljetnici moga rođenja, želim opet živjeti s vama kako bi mladi i dalje bili razlog moga života, dragocjena baština koja mi pripada, moje poslanje. S vama ih želim ljubiti onom istom ljubavlju koju možemo crpsti iz srca Dobrog Pastira. To je moguće, premda su se primijenile društvene i kulturne prilike. Kao što je moj običaj, neću se služiti zamišljenim ili teoretskim ili ideološkim oblicima, već onom pedagogijom dobrote koja promatra odgoj kao stalni proces prilagodbe i obraćenja, ljudskog, duhovnog, pastoralnog, svjesno prihvaćajući sve promjene, ali obogaćujući ih istinskijim i dubljim razlozima ljudskog i kršćanskog razvoja. Uvjeren sam sve više da je odgoj stvar srca, ili bolje, da srce treba odgojiti, jer u ljubavi mladi igraju svoj život.

U Godini vjere želim biti s vama u ovom divnom poslanju koje uključuje cijelu Crkvu. Svakome od vas kažem iste riječi koje sam ponavljao svojim mladima u Valdoccu: “Samo jednu želju imam, vidjeti vas sretne ovdje i u vječnosti.”Da biste bili sretni i da bi svi prihvatili Radosnu vijest spasenja nastojte da vas zavole. Dabi svijet vjerovao i vjerujući se spasio, nastojte biti voljeni. Da bi pali zidovi razdvajanja, neshvaćanja, predrasuda i odbacivanja Crkve, nastojte biti voljeni. Da bi ti, mladiću i djevojko, vjerniče i misionaru Kristov, mogao biti sretan, vjerodostojan i pouzdan, nastoj biti voljen! Zajedno ćemo biti mladima blagi i odvažni navjestitelji evanđelja, vjerom i ljubavlju. Takve vas sanjam moji dragi: “mladi za mlade”, Isusovi prijatelji i njegovi svjedoci, puni poleta za sve ono što je život, ali duboko ukorijenjeni u život Gospodina Isusa.

Od srca povjeravam ove svoje riječi, kao dar dvjestote obljetnice, Mariji majci Isusovoj. Njoj koja je “povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina”(Lk 1,45), i koja je predala samu sebe Bogu iz ljubavi prema Sinu i prema sinovima. Marijo nadahniteljice i zagovornice naše Obitelji, probudi sinovsko srce koje spava u svakome čovjeku, da bude novi čovjek, novi narod, Crkva. Dragi mladi, Marija Bezgrješna Pomoćnica neka vam dade živi osjećaj za Krista, veliku apostolsku ljubav za komuniciranje bogatstva njegova otajstva, stvaralačku mudrost i pedagošku sposobnost za odgajanje vaših prijatelja u vjeri u Krista. Ovo je za vas način kako ćete odgovoriti na izazove nove evangelizacije. Marijo, Isusova majko, naša draga majko, zauzmi se da naše svjedočenje vjernika i odgajatelja uvijek bude vjerodostojno.

Blagoslivljam vas, podsjećam vas na Svjetski dan mladih u Rio do Janeiro polovicom srpnja, i pozdravljam grleći vas sve osjećajem oca, brata i prijatelja.

Valdocco, 31. siječnja 2013.

Najodaniji u I. K. Vaš svećenik Ivan Bosco

Preuzmi pismo u PDF formatu ovdje

Komentari

comments